beats by dre cheap

Cokolada

Nakon ne uspjesno pokusaja da se probijemo do sigurne zone Tuzle, opet smo se vratili u Srebrenicu sve ocajniji i bez nade. Predhranbene zalihe su bile ponovo pri kraju a roditelji ocajvali vise nego ikad. Doke jedne veceri zacuse se avioni iznad naseg grada, onako u strahu da nas opet nece poceti bombardirati skoci smo iz postelja i polagano pocesmo se kretati do podruma. Kad smo vec sisli i susreli se sa ostalim komsijama u haustoru saznali smo da su to avioni koji bacaju palete sa hranom za prvu pomoc. Onda se ponovo vratismo u stan i majka ocu rece da ide traziti sta i nama on joj rece da je prekasno i da je to sigurno narod vec pokupio. Ona ga ipak uspjede ubijediti da ide potraziti sta malo hrane i misleci da je ja nisam cula sapnula mu je kako nemamo samo komadic hljeba za dorucak. Otac se obukao i sa tuznim izrazom na licu izaso iz stana pognut i ocajan znajuci da sutra kad svane dan njegova porodica vjerovatno nece imati sta za jesti.

Prohujala su jos par aviona i brzo u daljini nestali opet, otac se nije jos vratio a vec su prosla dva sata. Majka je vec bila zabrinuta da mu se nije nesto dogodilo ne daj Boze. Kad na jednom zacu se hlupa na vratima majke otvori i na vrata ude otac pognut idalje i sa cudnim izrazom na licu ko tuzan,a istovremeno se smjesi na mene. Nisam odavno vidjela taj osmijeh nepamtim pa nism bila ni sigurna da li je san ili java. Gleda u mene i namiguje mi a majci govori :" nisam nista naso prekasno sam izaso". Sjede on tako na kauc pored mene zagrli i poljubi me, saputaju ci me upita ako zelim da vidim sta ima u rukavu od jakine. Ja ga onako smijeseci se zacudeno gledah i klimnu glavo on polahko otezajuci centimetar po centimetar izvlaci smede pakovanje i polahko ga otovri kad ono tamo COKOLADA! Ja cokoladu nisam vidjela a kamoli okusila od onog dana kad smo napustili nasu kucu i pobjegli na djedovo imanje. Sva zgrahnuta od srece sam ciknula i zagrlila oca majka me zacudeno posmatrala dok sam pohlepno jela cokoladu i prste oblizivala. Otac se nasmijao onim slatkima osmijehom kojeg nije bilo odkako je rat poceo. Onda je otvorio jakinu i pocele su ispadati smede folije u tome se i sestra malad probudila. Otac je uze u krilo onako snenu i poce otvarati foliju iza folije, a ja zgrtati i trpati u sebe sta god bih uspjela otvoriti cokoladice, kikirik, kekisice dok nisam dosla do cudnog bijelo praha. Zacudeno sam zapitala oca sta je bilo on mi je odgovorio da je mlijeko a ja jos vise zbunjena pogledah u njega i sasu  kesicu mlijeka usta. Onako punih usta upitah "babo imali jos " a iz usta svo mlijeko prhnu njemu u lice. Do kasno smo sjedili to veceri i uzivali u slatkisima sto je otac donio i uz to sam se cudila tome kako su uspjeli pretvoriti saruljino mlijeko u prah, al sam uskoro zaboravila na moju dilemu i zaspala.

Sledecih tri mjeseca su redovno avioni nadlijetali skoro svako vece i bacali velike palete sa hranom koje su spasile hiljadama ljudi. Istovremeno su te palete i bile smrtonosne za one koji bih se nasli na pogresnom mjestu u pogresno vrijeme. Desavalo se da su palete zgnjecavale ljude, a i takode da je ljudska pomama preuzela ljudske savjesti pa su ubijali za par folija ekstra. Otac je cesto pricao kako je nailazio na djecu koja su ostala bez roditelja i koje su jaci i pomamniji ubili. Bile su to uzasne price i dogadaji pa ih je pricao majci kad bih mislio da sam zaspala, dok sam ja cutki presluskivala i trudila se da utusim jecaje kad bih cula neke price koje su me natjerale na suze.

Izgubljeno djetinjstvo
http://pogledudaljinu.blogger.ba
01/10/2008 21:09