beats by dre cheap

Na tabutu zelenom

I noc uzasna je prosla , osvanula nam zora koja bjese i tamnija od noci. Stan je uskoro bio pun rodbine i bliznih prijatelja, dosli su da nam pomognu u najtezim trenutcima zivota. Da pomognu ocu i majci da sahrane sina jedinog kojem rat nije dao ni da prohoda, da kaze prvu svoju rijec vec ga u mezar pokopa. Razumjela sam da ga vise nema sa nama ali opet nisam vjerovala, nisam htjela da vjerujem. svi tako sakupljeni u onom malom stanu pognutih galava su sutjeli, nisu znali sta da kazu da tugu i tegobu olaksaju. Nijemo tako zaposli se ruke stinicama koje trebase biti uradene i gotove dok je hodza spremo i prao ono malo djelo, spremo ga za vjecni zivot u Allahovoj Dzenotskoj basci. tamo Gdje sunce sija, trava se zeleni, nikad se nije gladno, zedno, uplaseno i gdje nema vise rata ni granata.

Tako prodeose sekunde, minute i sat, dode vrijeme da kolona krene prema Kazanima i pretrpanom mezarju. Iz sobe iznesose tabut mali zamotan u najljepsem zelenom zaru sto se mogo naci. Majak tiho zajeca i onako smalaksala sjede na kraj kauca , a otac staja uspravno i svom se snagom bori da sakrije onu musku suzu sto u oku se caklila. Ja sam stala u cosak iza vrata dok su mi suze zamaglile pogled, osjetih neku smalaksalost i za trenutak sam mislila da cu pasti. Jedna od rodica me uzela za ruku i odvela u njen stan da me smiri. Usle smo u stan i ja sam sjela pored prozora i nijemo gledala na ulicu koje se pruzala prema bolnici i Kazanima. Uskoro sam ugledala i kolonu koja se sporo kretala prema mezarju, otac je hodao pognuto izgledao je tako malen i bezpomocan. Istrcala sam i pocela trcati za njima, od suza u ocima nisam vidjela nista pred sobom podplela sam se i pala. Otac se okrenuo pogledao u mene i bez rijeci svojim izrazom lica i suzama u ocima dao mi do znanja da i njega boli isto toliko ko i mene sto vise vidjeti nece ono lice i osmjeh slatki. Iza mene je se cuo glas " ustani hajde unutra, nemozes ti sa njima" , jecajuci sam usla ponovo u rodicin stan i nekim cudom zaspala. Kad sam se probudila za trenutak sam pomislila da je sve bila nocna mora al stvarnost me uskor stigla i nocna mora je nastavila iako su mi oci bile otovorene. 

Izgubljeno djetinjstvo
http://pogledudaljinu.blogger.ba
24/01/2008 20:30