beats by dre cheap

Cupava pogaca

Vrijeme je prolazilo, nase bolje sutra nije osvanjavalo vec se sve vise i vise situacija pogorsavala. Sjedili smo jedno jutro sakupljena citava porodica u jednoj sobicu jer nismo mogli zagrijavati citav stan zbog nedostatka drva, a sve sobe nisu imale ni prozore. U jednom kutku smo se mi djeca igrali a u drugom otac i majka zabrinuto gledali nas i saputajuci razgovarali sta ce i kako ce doci do hrane jer su nase zalihe bile pristigle kraju. Otac nije mogao hodati jer se nije bio opravio od ranjavanja. Bili su skrhani i slomljeni od sikiracije ali su pokusavali da drze osmjeh na licu da mi djeca ne bih to osjetili. Mislili su da su uspjeli postediti nas te briga al nisu znali da uvece kad se smrkne i kad se sve stisa da ja nespavam vec cesto slusam njihove zabrinute razgovore, da ja znam da one bajate korice hljeba bih mogle biti nas zadnji obruk.

Majka je iznenada skocila na noge i pocela se pakovati i spremati, gledala sam zbunjeno u nju i nisam razumjela sta joj se desi. Kad je se spakovala i obukla. Sakupila nas je sve u jedan kutak sobice i rekla da je odlucila da ode po hranu u susjedna sela koja su srbi ispraznili i iz kojih su ljude protjerali do grada, a mnoge su zarobili. Po tim selima je bilo ostalo dosta hrane: zitarica i zivotinja koje su bile pustene iz stala, cumeza i torova kad su ljud u zurbi pobjegli od svojih domova. Znala sam da je bilo opasno uputiti se prema tim selima jer su straiji pricali o tome kad bih se skaupili uvece da sjede. Znala sam da dosta koji su se otisli po hranu vise nikad se nisu vratili. U stomaku sam osjecala neku teskocu a u ocima su suze postajale sve teze i bilo ih je tesko sakriti pa sam zarila zube u usne da zaboravim na tegobu i strah. Majka me na vratima poljubila i rekla da pripazim na malisane i oca. Obecala mi je da ce doci uskoro kuci i da ce u vreci donijeti dovoljno hrane za godinu, pogledala me nasmijala se i izasla.

Sati su prolazili sporo, cini mi se bili su duzi od vjecnosti. Mrak je pao brat i sestra su zaspali a otac ija smo sjedili do u kasne sate noci iscekivali majku da ude na vrata. Neko je pokucao na vrata skocila sam i otvorila ali sam se ubrzo razocrala jer na vratima je bio nas komsija Mujo Sikiracija, koji je sa majkom otisao po hranu. On, moja majka, dajdza, majcini amidzici i jos pet ili sest ljudi su se uputili do najblizeg sela da traze hranu za prezivljavanje. Mujo je bio uznemiren i preplasen pitao je gdje je moja majka dali je dosla. Pricao je brzo i glasno bilo ga je tesko razumjeti al otac ga je smirio i uspjeli smo razumjeti da na putu nazad naletjeli su na barikadu. Srbi su ih spazili otvorili vatru na njih rucnim oruzjem i zavrsili napad granatiranjem. Covjek je poceo da place pricao je kako je bila jos jedna grupa i kako je bilo dosta mrtvih. Slabo je ko prezivio, ljudi su bili iskidani na komade od granata. Sestra se probudila i pocela plakati, nisam ni ja vise mogla suzdrzati suze bilo me je strah da majku vise nikad necu vidjeti. Otac je zamolio Muju da ode i da neprica vise, smirio je sestru i ona je opet zaspala. Ja sam ostala budna da mu pravim drustvo i da cekam majku, on mi je obrisao suze sa obraza i osiguro me da je moja majak najveci borac koji drzi svoja obecanja i da ce bilo kojeg momenta pokucati na vrata. Uspjela sam se smiriti i zaspati.

Iz sna me je probudila ponovna hlupa na vrata otvorila sam oci i ugledala majku na vratim. Pritrcala samo joj i cvrsto je zagrlila, ona se smijesila i tiho saputala:" Sta sam ti rekla znas ti da ja nelazem ev donejla sam ti cak i jednog velikog horoza veceres cemo ga rostiljati na tarasi." Nisam marila za hranom ni horozom bilo mi je samo drago da je tu sa nama i da joj nije nista bilo. Legli smo ponovo svi i spavali nekoliko sati u tome se braco probudio i svojim placem razbudio sve nas. Ustali smo majak je spremila jelo presvukla brata i sjeli smo da jedemo. Napravila je pogacu, skuhala corbu od krompira i npravila saltu. Uzela sam zalogja one pogace i iste sekunde sam je pljunula iz usta govoreci ocu:" Babo ovaj hljeb treba da se podsisa bode me." Nisam znala da je ta pogaca bila napravljena od nepreradene zobi sa kojim su se hranili konji i goveda na selu. Sjela sam i plakala jer nisam mogla jesti bilo mi je muka od pogace. Otac i majak su nekako sa nekim se dogovrili pa zamjenili mali tog zobova brasna za kukuruzno tako da bih ja imala sta jesti. U tim trenutcima i za tih mjeseci izgledalo je kao da ce sunce opet da grane i da nas ogrije sve, al su uzalud bila nasa nadanja. Ono najgore jos se nije bilo doslo.

Izgubljeno djetinjstvo
http://pogledudaljinu.blogger.ba
28/12/2007 18:12