Izgubljeno djetinjstvo

Dobro dosli u moj malo kutak =)

25.12.2007.

Zabrinuta lica oca i majke

Stigli smo do oceva rodnog kraja i dedine stare kuce u kojoj su se vec zivjeli amidza Brko, njegovar porodica, moj najmladzi amidza i njegova porodica. Kuca je bila podjeljena i sastojala se od tri stana na prvom spratu su bila dva stana svaki je imao svoj ulazi , a treci stan je bio uraden na tavanu. Bila je to prelijepa stara seoska kuca koja je imala historiju i svoju biografiju. Preko puta je zivio moj treci amidza u jednoj malo modernijoj kuci koja je imala kupatilo za razliku od dedine. Mi smo se uselili na tavan i vrijeme je prolazilo prilicno brzo ja jos uvjek nisam razumjela zbog cega smo tu ali mi je bilo lijepo druzila sam se i igrala sa mojim rodacima, rodicama i provodila proljece trcajuci livadama i veruci se po tudim vocnacima i bjezajuci svaki put kad bih nas gazda ugledao.Majka je ponovo bila trudna i uskoro ocekivala jos jednu bebu.Uskoro sam primjetila  zabrinuta lica mojih roditelja. Bila sam zbunjena i sve cesce postavljala pitanja o povratku kuci i svaki put bih se moji roditelji potrudili dobro da izbjegnu dati kakv odgovor. Vrijeme je prolazilo nas odlazak se odgadao a ja sve vise se trudila da uvjerim sebe da smo samo tu da se fino provedemo za kraci odmor, al uskor sam razumjela da mozda vise nikad necu vidjeti svoju sobu igrati se sa svojom omiljenom lutkicom i sresti svoje prijatelje iz vrtica.

Jedne veceri sam sam lezala u krevetu i prisluskivala razgovro mojih roditelja u susjednoj sobi,majka je pocela da place i zabrinutim glasom zalila se ocu da jos malo pa necemo vise imati sta jesti a zima stize. Govorila je kako nerazumje da se ovo desava i da kako nemoze da vjeruje da cetnici mogu biti tako zli da ubijaju i unistavaju sve sto nam je ikad znacilo a do juce smo svi bili komsije,kolege i prijatelji. Nije mogla da vjeruje da se u nasoj prelijepoj zemlji zaratovalo. Tu vece sam razumjela da nesto nije uredu i da ti cetnici sto je majka spomenula nisu dobri ljudi ali jos uvjek nisam shvatala sta je to rat, puska, ubijanje i patnja.

24.12.2007.

Pocetak nocne more

Bio je pocetak aprila  godina 1992:druga, proljetno sunce obasjalo nas lijepi Bratunac i kucicu koja je jos uvjek bila u izgradnji. Meni je bilo nepunih pet godina doba kad se prva sjecanja radaju, u daljini su se cule explozije i pucnjevi koji su podsjecali na novogodisnji vatromet. Nisam obracala puno paznje na to jer nisam znala sta je puska pistolji ili mrznja prema drugom ljudskom bicu ali moji roditelji su bili uzpaniceni i zabrinuti. Ispustili su sve zivotinje iz njhovih kaveza da slobodno trcu u maloj basci iza kuce, a ja sva sretna trcala sam za zecicima, pilicima, pacicima i malim kucicima sto ih je otac spasio iz jame kraj glavnog puta koji je vodio prema Srebrenici i  selu Luka gdje se moj otac rodio. Na putu ispred kuce bio je parikran  kamion amidzie Brke, bio je  natovaren nasim stvarima i spreman za pokret, majka je uzela sestru iz krevetca i zabrinutim malo iritrajucim glasom dreknula  se na mene sa prozora: "prestani se igrati ulazi u kamijon nemamo vremena" i ja sam poslusala. Kamion je krenuo a moj pogled je ostao na nasem imanju i nasim kucnim ljubimcima. Zbunjena zasto  sve ostavljamo i tako zurimo pitala sam roditelje gdje idemo i kad se vracamo kuci, oni su zabrinuto pogeldali jedno u drugo i ujednom glasu odgovrili: " uskoro Ako Bogda".

Zadovoljna odgovorom mojih roditelja sjla sam i utisala se misleci da cu za nekoliko dana vidjeti moj dom, ponovo spavati u svojoj sobi i igrati se sa svojim  omiljenim igrackama, neznajuci da ce proci trinaest godina do naseg povratka.

24.12.2007.

Igubljeno djetinjstvo

Duga tamna noc vjetar puse i grane slama. U daljini odjekuju granate poput novogodisnjih raketa, jedna za drugom obasjavaju ovu mrklu noc i na neki cudan i nestvaran nacin stvaraju cudnu zastrasujucu magiju. Kako vjetar kida grane sa drveca tako i komade najlona sa prozora i zimu u sobicu upusta. Ja ispod deke slusam jeku ranjenog  vojnika u susjednojs sobi, plac malog djeteta sto izgubi majku.  Drhtavim rukama brisem suze sa obraza i molim Allaha za samo jedan dan bez gladi, jauka, granata i rata. Molim ga za mir i ljepse djetinjstvo moje i hiljade druge djece.Uzalud su molitve moje pa taj pakao me prati cak i posle mnogo godina u snovima me proganja. Proganja me kad oci sklopim i vjecno zivi u sjecanju. Tiho kida komadic po komadic ove moje ranjene mlade duse i krisom krade trenutke srece i vjeru u bolje sutra. Ta nocna mora pravi velike zidove oko srca, zidove neprobojne i kao led ledene sto drze sve bolje snove na drugoj strani i nedaju ima da osvijetle moje dane.

Iako me kroz cijeli zivotprati taj crni pecat  rata ja se nepredajem tek tako bez borbe, vec stanem i borim se protiv losih sjecanja i nedam ratu i mrznji drugih ljudi da mi ukradu zivot. Nedam svoju mladost i vjeru u bolje sutra i u dobrotu covjecanstva. Uz Allahovu pomoc ustajem svake rane zore i susrecem se sa novim preprijekama sto zivot nosi i uz ljubav mojih voljeni lijecim rane na srcu i dusi.


Noviji postovi |

Izgubljeno djetinjstvo
<< 07/2013 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

MOJI LINKOVI

U ime Allaha Mislostivog Samilosnog
Gospodaru moj,
ne dopusti da me zavara uspijeh,
niti poraz baci u ocaj.
Podsjecaj me stalno da je neuspjeh iskusenje
koje predhodi uspjehu.

Gospodaru moj,
nauci me da je tolerancija
najvisi stupanj moci,
a zelja za osvetom prvi znak slabosti.

Gospodaru moj,
ako mi oduzmes imetak
ostavi mi nadu.
Ako mi ne podaris uspjeh
podari mi snagu volje
da svladam poraz,
a kad mi uzmes blagodat zdravalja,
podari mi blagodat vjere.

Gospodaru moj,
kad se ogrijesim o ljude
podari mi snagu izvinjenja,
a kad se ljudi ogrijes o mene
podari mi snagu oprosta.

Gospodaru moj,
ako ja zaboravim Tebe
nemoj Ti zaboraviti mene.
Amin

Za Mehmedaliju
Zora rudi i sunce se budi
Moja umorna dusa i dalje se skriva u sjeni tamne noci
Skriva se i tiho place
Krije suze tople i proklinje cetnicke granate
Jer one te od mene uzese
U zemlju te crnu zakopase
Od sunca i ljudi sto te vole, one te sakrise
Sakrise te i mladost ti oduzese
Proklete bile pa se vise nikad nikom ne ponovile.

Za Tarika, sekino zlato
Voljeh sunce, ljeta i proljece,
a sad mi zima i tama dusi najvise dolikuju
Jer sta mi vrijedi sve kad tebe nema
Nema te da sa sestrom svojemo skupa odrastes i svijet upoznas
Nema te da za mojim kolegicama trcis i da nam dosadujes
Da sa sestrom tajnu o prvoj ljubavi podjelis
Nema te...
Ti dani i trenutci zauvjek su od nas ukradeni
Ukradeni zbog mrznje i rata

Gdje zivi ljubav
Nekada je ljubav zivjela u srcu okruzena toplotom doma, a gdje sad zivi ljubav?
Sada kad se uspostavilo da je srce samo pumpa, a i toplina doma izbrisana rukom zlikovaca.
To znaci da ljubav vise nema stalnu adresu
Neki kazu da je ljubav svuda oko nas
Da se sastoji od hemije i hormona i jos nekih cudnih kemikalija
Danas je ljubav siroce i zivi na ulici
Niko nezna gdje se tacno nalazi

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
14467

Powered by Blogger.ba