Izgubljeno djetinjstvo

Dobro dosli u moj malo kutak =)

11.07.2013.

Jos se sjecam...

Jos se sjecam ljudi, mirisa,placa, jecaja, krikova, psovki i kurijackih ociju sto me gledaju sa takvom mrznjom da mi se krv u venama ledi. Jos uvjek mogu da osjetim zeljeznu stranicu kamiona kako mi se zarila u moj sicusna rebra i debelu prljavu ceradu koja se zalijepila za moje desni obraz, majcine prste sto mi nogu dodiruju i njen uplaseni pogled. Jos uvjek cujem plac djeteta iza mene, cujem krik majke sto je od sinova rastavise. Jos uvjek nemogu da disem i gusi me u grudima pretoplo je, natrpani smo i na sebi nosim teret svih nas koji smo bili u tom kamionu, a svi oni nose moje teret. Upali se kamion, u usima zatutnja zvuk motora zatim pucnjava i vrisak pracen muklom tisinom bez daha, onda smijeh strasan neki grub i dubok. Kamion polazi, tockovi drobe kamenje koje se odbija i udara u prikolicu, moja rebra udaraju sve jace od stranicu kamion stiscem zube i borim se protiv suza, obliva me hladan znoj na trenutak mi se zamanta, grudi mi postadose tijesne i pomislih kako cu uskoro opet brata da vidim kako ce i mene Bog uzeti u svoje narucje, onda sve postade tiho i crno. Tisina se brzo prekide majcinim glasom koji me zove negdje iz daljine, cudan joj nekakav glas bijes pun straha i prigusenog placa. Tijelo mi neko snazno prodrma i hladan mlaz vode na licu, ispred mene majcine oci pune suza. Zvuci oko mene ponovo ozivise, sestra jeca, a rodica me uporno drhtavim glasom budi iz sna koji ne spavam i opet sam tu prisutna svjesna svega. Udahnem duboko s mukom se malo pomaknem i uspravim. Kroz prasinu opet vidim ona ista uplasena lica od maloprije, zbunjena, izgubljena, izopacena od straha, vrucine i brige, svako u svom svijetu bunila gleda onako u prazno bez treptaja. I vozimo se tako dugo i daleko cini mi se vjecnost cijelu. Kamion staje i sve utihnu pa cak i uzdasi, strepeci osluskujemo zvuk vojnickih cizama sto se priblizavaju, psovke i oholi smijeh. Prasina koja je malocas plesala i skrivala lica krvnika se spustila i sad ih vidim bolje cupavi, bradati, izopacenih lica poput cudovista iz bajki, oci im hladne i crne pune mrznje. Otvorise stranicu od kamionske prikolice i jedan zagalami ”Mrs napolje svi !!!” Niko se ne usuduje pomjeriti. Jedan od njih rukom svuce majku kojoj su malocas djecu uzeli, pade zena na zemlju nemrda se, on je nogom udari i nista nikakve reakcije. Opet vrisnu: ”MRS NAPOLJE MAJKU VAM BALIJSKU!!!” Poce smo ustajati i silaziti jedno po jedno i pod drhtavim nogama osjetih ostro kamenje kako probada kroz dzonove poderanih cipela. Gledaju u nas ko u zivotinje, psuju, pljuju, vrijedaju i ismijavaju. Stajah smo tu na nekoj raskrsnici mozda pola sata, mozda sad ili dva neznam zatim nam naredise da stanemo na sred ceste okrenuti prema Kladnju. Opet nas sagledaju s mrznjom i gadoscu u ocima, jedan za drugim setase pored nas izdvojise jos nekoliko mladih djevojaka i nestadose njoh trojica iza kamiona. Tisina nista se ne cuje osim uplasenih uzdisaja pa opet plac, vrici sto ogluhljuju, pucanj, kundak puske sto udara u glavu. Vracaju se njih trojica i vode njih dvije krvave, prljave, zive a mrtve. Hodale su, disale su, gledale su al mrtav hod, uzdisaj i pogled. Odatle nas pustaju: ”pratite cestu do Kladnja i ako vam je zivot drag drzi te se sredine.” Teska i umorna stopala pocese da koracaju korak po korak tako satima dok ne stigo smo na granicu tu nas docekase sa satorima, vodom i hranom. Potonuh u san i u snu sanjam kako sam opet u svom krevetu, majka sjedi na cosku miluje me po kosi i govori mi da je to sve samo ruzan san. Kamo puste srece da je samo ruzan san, da se nije desilo, da na srcu ne nosim oziljak smrti i ljudske zlobe, da mi je brat i rodaci zivi, da me ne prati ovaj mracna sjena proslosti i svako malo uzburka ranu na srcu. Kamo puste srece! ” Laze, sine, onaj ko tvrdi da se zlo zlim otklanja. Ako istinu govori, onda neka nalozi vatru pored vatre, pa da vidimo hoce li jedna drugu ugasiti. Sine, dobro unistava zlo kao sto voda vatru gasi . ”

Izgubljeno djetinjstvo
<< 07/2013 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

MOJI LINKOVI

U ime Allaha Mislostivog Samilosnog
Gospodaru moj,
ne dopusti da me zavara uspijeh,
niti poraz baci u ocaj.
Podsjecaj me stalno da je neuspjeh iskusenje
koje predhodi uspjehu.

Gospodaru moj,
nauci me da je tolerancija
najvisi stupanj moci,
a zelja za osvetom prvi znak slabosti.

Gospodaru moj,
ako mi oduzmes imetak
ostavi mi nadu.
Ako mi ne podaris uspjeh
podari mi snagu volje
da svladam poraz,
a kad mi uzmes blagodat zdravalja,
podari mi blagodat vjere.

Gospodaru moj,
kad se ogrijesim o ljude
podari mi snagu izvinjenja,
a kad se ljudi ogrijes o mene
podari mi snagu oprosta.

Gospodaru moj,
ako ja zaboravim Tebe
nemoj Ti zaboraviti mene.
Amin

Za Mehmedaliju
Zora rudi i sunce se budi
Moja umorna dusa i dalje se skriva u sjeni tamne noci
Skriva se i tiho place
Krije suze tople i proklinje cetnicke granate
Jer one te od mene uzese
U zemlju te crnu zakopase
Od sunca i ljudi sto te vole, one te sakrise
Sakrise te i mladost ti oduzese
Proklete bile pa se vise nikad nikom ne ponovile.

Za Tarika, sekino zlato
Voljeh sunce, ljeta i proljece,
a sad mi zima i tama dusi najvise dolikuju
Jer sta mi vrijedi sve kad tebe nema
Nema te da sa sestrom svojemo skupa odrastes i svijet upoznas
Nema te da za mojim kolegicama trcis i da nam dosadujes
Da sa sestrom tajnu o prvoj ljubavi podjelis
Nema te...
Ti dani i trenutci zauvjek su od nas ukradeni
Ukradeni zbog mrznje i rata

Gdje zivi ljubav
Nekada je ljubav zivjela u srcu okruzena toplotom doma, a gdje sad zivi ljubav?
Sada kad se uspostavilo da je srce samo pumpa, a i toplina doma izbrisana rukom zlikovaca.
To znaci da ljubav vise nema stalnu adresu
Neki kazu da je ljubav svuda oko nas
Da se sastoji od hemije i hormona i jos nekih cudnih kemikalija
Danas je ljubav siroce i zivi na ulici
Niko nezna gdje se tacno nalazi

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
14467

Powered by Blogger.ba