Izgubljeno djetinjstvo

Dobro dosli u moj malo kutak =)

10.12.2008.

Izgubih jos jednog brata

Proljece nam dode i prode, pola ljeta isto tako ode brze nego sto nam dode. Opet nam ponesta hrane i jos veca glad zavlada u Srebrenom gradom, pojelo se sve do zadnje mrvice i ljudi pocese opet da se pakuju da bjeze i traze sapas u okolinim selima. Bjezase preko suma u slobodne dijelove Bosne.  Otac i majka zabrinuti nocima ne spavase od brige i straha za nasim zivotima. Tako jedne veceri sijedise i razgovarase misleci da ja i sestra sapvamo. Dogovorise se da ponovo spakujemo stvari i da se uputimo preko sume za ocevo selo Luku. Vec sledecih par dana sakupili smo ono nesto malo stvari pa se zaputismo u rano jutro prije zore preko Susice.Pjsacili smo satima, sunce izade proseta preko cijelog neba pa opet krenu prema zalasku, a mi tek stigli na Vukoljin Stan kod tetke i tetka. Tu ostadosmo preko noci i odmorismo se da bih sutradan nastavili do dedine stare kuce na Lusnicama.
 
Dosli smo i uselili se u potkrovlje, koje je imalo dvije male sobice. Ispod nas sa jedne strane zivio je jedan od najstarijih amidza sa zenom i djecom, a sa druge moj najmladzi amidza sa svojom porodicom. U komsiluku bijese sve rodbina. Rodice i rodaci igrasmo se i druzismo. Bijese lijepo bez granata i gladi, otac i majak nabrzinu skucise nesto malo zalihe za zimu. Kravu kupismo i nesto ovaca koje su bile moja odgovornost, redovno ih pusta na pasu i cuvah, sa njima i sa sestrom provdih dane na livadnjacima u debelim hladovima koje su mogucavale velike krosnje svakojakog drveca. Bijese i ovdje poteskih momenata i brige za sto ste ce dogodit sledece, da li ce nas i ovdje naci i unistiti ovo malo mira.
 
 Kad je bilo vrijeme polazka u skolu majka se pobrinula da mi sasije nove i tople pantole na tregere i uz njih bijelu kosulju. Ja sva radosna i uzbudena sto sam dobila novo odjelo i sto cu poci u skolu da naucim pisati, crtati i sto je najvaznije svaki cu dan provoditi sa rodacima u skoli i sa ostalom dijecom iz sela. Doso je i dan polaska skole ja sam bila nestrpljiva stajala sam pored prozora i brbljala sve sto sam znala i sto mi je naumpadalo dok se moja majka borila da popravi dugme na mojim novim hlacama. Tako brbljajuci posmatrah onu veliku livadu sto se prostrala ispod kuce, onako sva lijepa magicna prekrivena najukusnijim vocem u selu i uz sve to prosarana najljepsim jesenjskim bojama. Tako prosmatrajuci taj prekrasni pogled ugledah mog amidzica Mehmedaliju u hladu jedne sljive. On je taj koji se samnom uvjek igrao i pazio me gdje god bih isli jer sam ja uvjek bila ta koja bih dobila batine onako iz cista mira na pravdi Boga. Stoji on tako u hladu drzi krisku hljeba i nesto se dovikuje sa starijom sestrom. Cujem ga kako joj govori ”cuj je seko kako zvizdi”, a on ga zacudeno upita ” sta to braco?”. On joj odgovara ”granata seko zar ne cujes kako zvizdi ”, a ona mu odogovori”cujem braco, bjezi u amidzin podrum.” On se samo nasmija na njenu brigu i rece” nece ona mene seko, ja njoj nisam nista skrivio.” Samo sto je to izgovorio BOOOOOMMMMM odnekud doletje granata a detonacija potrese cini mi se cijelu planetu. Prasina se digla i spustila u sekundi, a ja se pretvori u kipa od kamena. Tako ukocena idalje gledah na mjesto gdje je Mehmedalija stajao prije par sekundi.Ugledah njega kako lezi i nemice se… Sve stade vrijeme sekunde dah u meni, pa cak i otkucaiji srca neznadoh sta se desi. Kad me neko jako prodrma i negdje ko u daljini i kroz maglu cuh i vidjeh majku kako vice"Hajde, pozuri se moramo u podrum!!! Gdje ti je sestra!!!" Nisam odgovarala nisma se micala jos uvjek sam kao kamen stajala, onda me ona povukla za sobom.
 
Sledece cega se sjecam je kako stojim pred podrumskim vratima i sa suzama u ocima gledam prema nasoj kuci i basti, gledam da li ce on da izbije sa osmjehom na usnama i kaze "nije meni nista samo sam se malo ogrebo". Gledam tako i molim Dragog Allaha da mu nista nije, kad izbi otac u narucju ga nosi kao malu bebu. Njegovo opusteno tjelo se nije micalo, a iza oca ostadose tragovi krvi po putu. Ja idalje sa suzama u ocima tjesih sebe da je samo ruku porvijedio i da ce sledeceg dana sa mnom u skolu da me opet brani od one starije djece koja znaju biti tako zlobna. Al uzalud moje utjehe i molitve njega nema vise sav moj svijet je opet srusen, izgubih jos jednog brata.
 
Nastade veci haos i katastrofa kad moj amidza i strina dodose kuci iz susjednog sela obadvoje u bolu i ocaju zivote svoje podose da oduzmu. Ljudi su se skupili da pomognu da ih smire da ima daju do znanja da jos dvoje djece imaju da gluposti neprave. Svugdje oko mene glasovi i rijeci puste utjehe " Tako je Allah htio, bilo je njegovo vrijeme "
Ne razumjeh ove rijeci i nemogodoh da vjerujem ni sebi ni drugima da ga vise nema.
 

Kad se smirilo i narod se raziso udoh u njegovu sobu gdje ga je otac ostavio i skidoh bjeli carsav sa njegovog lica. On tu lezah sklopljenih ociju kao da spava, lice blijedo u tami sobe blista tako jako, a obrazi rumeni i poput jabuka zrelih crveni. "Nije moguce da si mrtav samo spavas hajde probudi se molim te!!! Nemoj se samnom zezati" prosaptah tiho i pokri opet ono lice lijepo. Izadoh iz sobe noge drhtave nemogodos da vise stoje, pa sjedoh pred vrata i tiho zaplaka. Sa suzama u ocima proklinjah sve ratove svijeta, sve granate i onog ko ih izmisli. Proklinjah ih tada i proklinjem ih sada jer mi oduzes one koje voljeh najvise, osmjeh sa lica i nevinost djetinjstva. Oduzese mi sve ono u zivotu lijepo i ostavise samo suze i ocaj da me prati do smrti.

Izgubljeno djetinjstvo
<< 12/2008 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

MOJI LINKOVI

U ime Allaha Mislostivog Samilosnog
Gospodaru moj,
ne dopusti da me zavara uspijeh,
niti poraz baci u ocaj.
Podsjecaj me stalno da je neuspjeh iskusenje
koje predhodi uspjehu.

Gospodaru moj,
nauci me da je tolerancija
najvisi stupanj moci,
a zelja za osvetom prvi znak slabosti.

Gospodaru moj,
ako mi oduzmes imetak
ostavi mi nadu.
Ako mi ne podaris uspjeh
podari mi snagu volje
da svladam poraz,
a kad mi uzmes blagodat zdravalja,
podari mi blagodat vjere.

Gospodaru moj,
kad se ogrijesim o ljude
podari mi snagu izvinjenja,
a kad se ljudi ogrijes o mene
podari mi snagu oprosta.

Gospodaru moj,
ako ja zaboravim Tebe
nemoj Ti zaboraviti mene.
Amin

Za Mehmedaliju
Zora rudi i sunce se budi
Moja umorna dusa i dalje se skriva u sjeni tamne noci
Skriva se i tiho place
Krije suze tople i proklinje cetnicke granate
Jer one te od mene uzese
U zemlju te crnu zakopase
Od sunca i ljudi sto te vole, one te sakrise
Sakrise te i mladost ti oduzese
Proklete bile pa se vise nikad nikom ne ponovile.

Za Tarika, sekino zlato
Voljeh sunce, ljeta i proljece,
a sad mi zima i tama dusi najvise dolikuju
Jer sta mi vrijedi sve kad tebe nema
Nema te da sa sestrom svojemo skupa odrastes i svijet upoznas
Nema te da za mojim kolegicama trcis i da nam dosadujes
Da sa sestrom tajnu o prvoj ljubavi podjelis
Nema te...
Ti dani i trenutci zauvjek su od nas ukradeni
Ukradeni zbog mrznje i rata

Gdje zivi ljubav
Nekada je ljubav zivjela u srcu okruzena toplotom doma, a gdje sad zivi ljubav?
Sada kad se uspostavilo da je srce samo pumpa, a i toplina doma izbrisana rukom zlikovaca.
To znaci da ljubav vise nema stalnu adresu
Neki kazu da je ljubav svuda oko nas
Da se sastoji od hemije i hormona i jos nekih cudnih kemikalija
Danas je ljubav siroce i zivi na ulici
Niko nezna gdje se tacno nalazi

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
14469

Powered by Blogger.ba