Izgubljeno djetinjstvo

Dobro dosli u moj malo kutak =)

16.09.2008.

Neuspjesni pokusaj na bijeg iz paklenog Srebrenog grada

Vrijeme je prolazilo i mjesec februar prode,a mart ,nove patnje i granate jednu iza druge nam navracase ko gosti nepozvani . Tako cesto da postadose dio nase "normalne" dnevnice, ponekad kada bih prestale jedan duzi period stvorio bih se neki osjecaj praznine, kao da nam nedostaju. Korica hljeba i pokoja granat da nas podsjeti da novo jutro vjerovatno nece doci, a i ako dode da nista lijepo nece donijeti. Jer sve sto nam je svima preostalo da gledamo smrt u oci, gubimo sve one koje nam zivot znace i da zivimo u tom paklu sto zlikovci stvorise na zemlji. Taj grad nekad svima sto bijese drag i od svih voljen, postade nas zatvor i nasa smrt. Moji roditelji se promijenise i pretvorise u neke nepoznate i tuzne osobe cija lica svakog dana sve manje i manje iskazivase nadu i onu roditeljsku radost i toplinu. Tisina zavlada medu njima i medu nama djecom kao da nam je neko ukrao glas, rijeci i osmijehe. Sve nase nestade onog dana kad Tarik nas napusti i preseli na ahiret.

Jedno vece dode otac umoran i ocajan, nase hrandbene zalihe bile su prikraju,dok su sve humanitarne pomoci bile zaustavljene na linijskim prelazima koje su kontrolisare srbske snage. Otac je sjeo onako umoran, promrzo i jos uvjek sokiran Tarikovom smrcu, saopstio nam je da bih trebali probati da se probijemo do sigurne teritorije Tuzle i da ce vec sledeceg dana grupa ljudi krenuti prema Konjevic Polju, jer tu su postojali neki prelazi koroz koje se jos uvjek moglo proci. Majka je odmah pocela sa pripremom ono malo hrane za puta i potragom za toplom odjecom meni i sestri. Sve je to nabrzinu bilo spremno i krenulo se na spavanje kako bih se odmorili par sat do polazka koji je dogovoren u tri sata noci kako bih izbjegli rizike granatiranja na otovorenom djelu puta i kako bih zasli u sume prije nego zora svane.

Kucnuo je i momenat za polazak majka nas je probudila , obukla meni i sestri skoro svaku haljinku koju smo imale nevazno jel to bilo malo ili veliko jer zima vani je bila tako jaka. Izasli smo iz zgrade i jos uvjek cini mi se mogu osjetiti onaj hladni vjetar koji je puhao i sa sobom nosio krupne pahulje snijega pravo u moje lice. Na nasu nesrecu nakon samo par sati kretanja uhavatila nas je mecava koja je bila tako jaka da smo se morali traziti zaklon u sumskim gustim borama i jelama na jedno sat ili nesto. Kasnije smo nastavili promrzli i gladni. Hodali cijeli dan da bihse na kraju morali vratiti jer su granice bile opazene i grupa koja je prije nas prelazila granicu bila je izmasakrirana i skoro svi su bili pobijeni. Samo par njih je uspjelo da pobjegne kravavoj ruci agresora i upozori nove grupe koje su se kretale prema prelazu.

Krenuli smo opet nazad za Srebrenicu, noc je vec bila tu, a mraz i vjetar su bili toliko jaki da vecinu moga tijela nisam vise osjecala. Prsti u nogu i ruku toliko promrzli i ukoceni da sam plakala od bolova dok sam hodala. Sestru je otac nosio na ledima i njoj je bilo puno hladnije jer se nije kretela oceva tjelesna toplina je slabo prodirala kroz veliki broj majci i dzempera. U jednom trenutku prestala je da dise otac se uspanicio , spustio je na zemlju i poceo sa vjestackim disanjem. Kada nije dobio reakciju u strahu i ocaju da gubi jos jedno dijete jako je udario po grudima i nekim Allahovim cudom i davanjem ona je otvorila oci i zakasljala se, ponovo je disala. Mislim da ocu i majci, a i meni nikad nije svanuo olaksavajuci i sretniji trenutak u zivotu ko kad je ona opet otvorila oci i pocela da kaslje. Nakon toga roditelji su se odlucili da zamole konak kod nekog od mjestana koji su bili jos uvjek u selu. Krenuli smo od vrata do vrata kucajuci i moleci da se ugrijemo i odmorimo samo na par sati. Prosli smo oko jedno deset kuca i svaki put poljubili vrata i krenuli dalje. Bili smo posli da odustanemo kad nam jedan stariji covjek i njegova zena otvorise svoja vrata i imado smo sta vidjeti velika soba puna ljudi, zena i djece. Domacica nas toplo primi i ponudi nam nesto malo kukuruze i svjeze prokuhana mlijeka. Saopstise nam da cemo majka, sestra i ja spavati u kuci sa ostalim zenama i djecom te da ce muskarci morati konaciti u stali gdje su takode na tavanu ubacili pec i napravili prenocista jer im je nestalo mjesta u kuci. Odspavali smo par sati i nastavili nas put nazad za Srebrenicu dozivotno zahvalni tim ljudima na pomoci i njihovom gostoprimstvu. Nakon hodanja cijeli dan stigli smo u Srebrenicu u Aksamske sate i od umora svi smo pospali i po prvi odkako je rat poceo te noci smo mirno i cvrsto spavali bez prekida i nocnih mora.

Izgubljeno djetinjstvo
<< 09/2008 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930

MOJI LINKOVI

U ime Allaha Mislostivog Samilosnog
Gospodaru moj,
ne dopusti da me zavara uspijeh,
niti poraz baci u ocaj.
Podsjecaj me stalno da je neuspjeh iskusenje
koje predhodi uspjehu.

Gospodaru moj,
nauci me da je tolerancija
najvisi stupanj moci,
a zelja za osvetom prvi znak slabosti.

Gospodaru moj,
ako mi oduzmes imetak
ostavi mi nadu.
Ako mi ne podaris uspjeh
podari mi snagu volje
da svladam poraz,
a kad mi uzmes blagodat zdravalja,
podari mi blagodat vjere.

Gospodaru moj,
kad se ogrijesim o ljude
podari mi snagu izvinjenja,
a kad se ljudi ogrijes o mene
podari mi snagu oprosta.

Gospodaru moj,
ako ja zaboravim Tebe
nemoj Ti zaboraviti mene.
Amin

Za Mehmedaliju
Zora rudi i sunce se budi
Moja umorna dusa i dalje se skriva u sjeni tamne noci
Skriva se i tiho place
Krije suze tople i proklinje cetnicke granate
Jer one te od mene uzese
U zemlju te crnu zakopase
Od sunca i ljudi sto te vole, one te sakrise
Sakrise te i mladost ti oduzese
Proklete bile pa se vise nikad nikom ne ponovile.

Za Tarika, sekino zlato
Voljeh sunce, ljeta i proljece,
a sad mi zima i tama dusi najvise dolikuju
Jer sta mi vrijedi sve kad tebe nema
Nema te da sa sestrom svojemo skupa odrastes i svijet upoznas
Nema te da za mojim kolegicama trcis i da nam dosadujes
Da sa sestrom tajnu o prvoj ljubavi podjelis
Nema te...
Ti dani i trenutci zauvjek su od nas ukradeni
Ukradeni zbog mrznje i rata

Gdje zivi ljubav
Nekada je ljubav zivjela u srcu okruzena toplotom doma, a gdje sad zivi ljubav?
Sada kad se uspostavilo da je srce samo pumpa, a i toplina doma izbrisana rukom zlikovaca.
To znaci da ljubav vise nema stalnu adresu
Neki kazu da je ljubav svuda oko nas
Da se sastoji od hemije i hormona i jos nekih cudnih kemikalija
Danas je ljubav siroce i zivi na ulici
Niko nezna gdje se tacno nalazi

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
14469

Powered by Blogger.ba