Izgubljeno djetinjstvo

Dobro dosli u moj malo kutak =)

27.12.2007.

Tarik nasa iskra svjetlosti u tami

Uselili smo se u jedan stan na petom spratu, zgrada se nalazila odmah pored skole i skolskog igrlista u Srebrenici. Dani su prolazili, tama i crninan se spustala na nase zivote svakog dana,sata , minute i sekunde sto je protekla. Neprestajno granatiranje i pucnjava su postajali svakodnevnica nasih zivota, a podrumi nasi novi domovi. Nase zadnje nade da ce sve uskoro prestati bile su ugasene, nase bolje sutra vise nije postojalo. Ja se vise nisam igrala, smijala. Prestala sam da budem djete preko noci stvarnost me je prisilila da budem odrastla osoba, zarobljena u djecijem tijelu. Bila sam primorana da radim i pomazem majci sa kucnim obavezama, da budem druga majka sestri kad roditelji nisu vise imali snage da ni njoj, ni meni budu podrska i da nas tjese. Borili su se da nam zivote spase svaki put kad bih granata pala skrivali nas i Allaha molili da nam zivote sacuva. Ono sto nisu znali da licno meni u nekim momentima smrt je bila draza od zivota. Taj nas zivot je bio jadan, pun patnje i straha.

Uprkos svom tom crnilu bila koja iskra svjetlosti sto su je stvarali ljudi nasim srcima dragi. 4 juna majka se savila od boli u stomaku i bila je odvedena do bolnice gdje se rodilo nase najsjajnie sunce, moj brat Tarik. Novi zivot i djeciji plac u kuci nam je opet obasjao dane i cinio stvarnost malo ljepsom nego sto je bila. Pocela sam ponovo da se igram, smijesim i pokusavala ga nauciti da pricao i ako je bio samo nekoliko dana star. Bila sam ponosna velika sestra i gdje god bih otisli i kad god bih neko dosao u kratku posjetu dicila bih se nasim malim suncem. Nisam napustala njegovu stranu ni ja ni moja mlada sestra, stalno smo oko njega bile i davale mu ono nesto malo igracki sto smo uspjele ponijeti sa sobom. Od mene je dobio mog najdrazeg medica a od sestre njenu dekicu sa kojom je spavala.

Nazalost rat nam nije dopustio da uzivamo jos dugo vec dvije sedmice kasnije pokucao je na vrata nas rodak sa vijestima da je moj otac nagazio na minu, da lezi u srebrenickoj bolnici ranjen i da se nalazi u teskom stanju. Majka i ja smo otisle da ga posjetimo i zatekle smo haus u bolnici stotine ranjenika i bolesnika, a nigdje lijekova ni opreme da im se pomogne. Zgrada je odjekivala ranjenickim krikovima i molitvama da se njihove boli skrate i da im Bog podari zlatnu smrt. Sjedila sam na cosku kreveta u kojem je otac lezao i drzala ga za ruku. On je davao sve od sebe da sakrije bol u kojoj se nalzi i molio je majku da me vodi kuci. U susjednoj sobi gdje su ljekari napravili neku improvizionu operacisku salu cula se jeka ranjenika kojeg su operisali bez anastezije i ikakvih lijekova. Otisele smo kuci gdje je bilo malo mirnije, ja sam legla da zaspim u nadi da cu izbaciti izglave one uzasne slike ranjenika i bolesnika. Nisam uspjela oka sklopiti te noci cijelu noc sam tiho plakala i po ko zna koji put proucila Bismilu u nadi da ce mi Dragi Allah pomoci da to zaboravim. Nazalost to se nije dogodilo pa se cak i danas posle mnogo godina cesto probudim placuci i sanjajuci one ranjenike, bolesnike i njihove krikove pune bola.

Izgubljeno djetinjstvo
<< 12/2007 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

MOJI LINKOVI

U ime Allaha Mislostivog Samilosnog
Gospodaru moj,
ne dopusti da me zavara uspijeh,
niti poraz baci u ocaj.
Podsjecaj me stalno da je neuspjeh iskusenje
koje predhodi uspjehu.

Gospodaru moj,
nauci me da je tolerancija
najvisi stupanj moci,
a zelja za osvetom prvi znak slabosti.

Gospodaru moj,
ako mi oduzmes imetak
ostavi mi nadu.
Ako mi ne podaris uspjeh
podari mi snagu volje
da svladam poraz,
a kad mi uzmes blagodat zdravalja,
podari mi blagodat vjere.

Gospodaru moj,
kad se ogrijesim o ljude
podari mi snagu izvinjenja,
a kad se ljudi ogrijes o mene
podari mi snagu oprosta.

Gospodaru moj,
ako ja zaboravim Tebe
nemoj Ti zaboraviti mene.
Amin

Za Mehmedaliju
Zora rudi i sunce se budi
Moja umorna dusa i dalje se skriva u sjeni tamne noci
Skriva se i tiho place
Krije suze tople i proklinje cetnicke granate
Jer one te od mene uzese
U zemlju te crnu zakopase
Od sunca i ljudi sto te vole, one te sakrise
Sakrise te i mladost ti oduzese
Proklete bile pa se vise nikad nikom ne ponovile.

Za Tarika, sekino zlato
Voljeh sunce, ljeta i proljece,
a sad mi zima i tama dusi najvise dolikuju
Jer sta mi vrijedi sve kad tebe nema
Nema te da sa sestrom svojemo skupa odrastes i svijet upoznas
Nema te da za mojim kolegicama trcis i da nam dosadujes
Da sa sestrom tajnu o prvoj ljubavi podjelis
Nema te...
Ti dani i trenutci zauvjek su od nas ukradeni
Ukradeni zbog mrznje i rata

Gdje zivi ljubav
Nekada je ljubav zivjela u srcu okruzena toplotom doma, a gdje sad zivi ljubav?
Sada kad se uspostavilo da je srce samo pumpa, a i toplina doma izbrisana rukom zlikovaca.
To znaci da ljubav vise nema stalnu adresu
Neki kazu da je ljubav svuda oko nas
Da se sastoji od hemije i hormona i jos nekih cudnih kemikalija
Danas je ljubav siroce i zivi na ulici
Niko nezna gdje se tacno nalazi

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
14469

Powered by Blogger.ba